U kalendarskoj 2020. godini, već sam napisao i objavio svoj rad na temu: „ Moj put do prvog maratona“. Biće mi zadovoljstvo ukoliko sam svojim iskustvom, koje sam prenio na list papira, nekome pomogao da ima jasniju sliku o rekreativnom trčanju. Kao obični rekreativac, i neko ko radi sa mladim osobama, i ovim tekstom želim samo ukazati na značaj kretanja, boravka u prirodi i rekreativnog trčanja. Divim se ljudima koji unose optimizam, pozitivnu i novu energiju u našu društvenu zajednicu. Posebno u današnje vrijeme, vrijeme pandemije, koje je zaista teško dočekao obični čovjek. Divim se ljudima koji i danas mogu izmamiti osmijeh na lice drugom čovjeku. Divim se i onim ljudima koji i dan danas upute lijepu riječ drugom čovjeku. Zašto ovo spominjem? Upravo takve ljude često viđam na rekreativnim utrkama.
Zbog toga, kad imam mogućnost, odazivam se na utrke. Na utrke uglavnom putujem sa svojom porodicom, pa i oni ponekad istrče određenu distancu. Idem na utrke i sa svojim prijateljima trkačima, tako da već u svom dosijeu imam preko 50 zvaničnih utrka. U ovoj tekućoj 2021. godini trčao sam uglavnom kraće distance, 5 km, 10 km, ali i dva polumaratona koji su održani u Gradišci i Beogradu. U prošloj 2020. godini prvi put sam posjetio Ramsko jezero, sa svojom porodicom i društvom iz Tuzle. To je bilo na dan održavanja ramskog polumaratona, a mi smo trčali distancu od 5 km. Sudbina je htjela da i ove godine odem na Ramsko jezero i na poseban način uživam u njegovim ljepotama.
Dobio sam poziv od Organizatora ramskog polumaratona, Udruge „Rama u Srcu“ da sudjelujem na nekoj od sportskih disciplina u Prozor-Rami, dana 4. septembra 2021. godine. Također, dobio sam i informaciju da će se u ovoj godini održati i prvi ramski akvatlon. Meni je to zvučalo zaista privlačno i interesantno. Tek kasnije sam saznao da je to jedinstven i prvi događaj koji se održava u BiH. Odlučio sam da rekreativno sudjelujem. Iz iskustva i priče prijatelja, znao sam da to zahtijeva i adekvatne pripreme. Na ramskom akvatlonu ima plivanja 500 m, a zatim trčanja 5 km. Pripremao sam se za akvatlon, plivanjem na jezerima i laganim trčanjem na stazama u tuzlanskom kantonu. Prisjetio sam se činjenice da vodu nikada ne bismo smjeli podcijeniti, a svoje mogućnosti precijeniti. Bitno mi je bilo samo završiti akvatlon, a razultat neka dođe sam po sebi. Znao sam da će to biti jedno sasvim novo životno iskustvo. U Prozor-Ramu sam krenuo dan ranije kako bih se malo više družio sa svojim prijateljima, ali i kako bih na vrijeme preuzeo svoj startni broj. U centru Prozor-Rame će vas dočekati ljubazni i vrijedni domaćini, gdje neki od njih imaju lijepe ugostiteljske objekte. Tu sam upoznao i nekoliko dječaka koji su kazivali kako i pored svojih školskih obaveza odlaze na poluotok Šćit, na Ramsko jezero, da bi istrčali neku od utrka koje se tu dešavaju. Ramsko jezero i Šćit su udaljeni oko 10 km od centra Prozor-Rame. Iz centra općine do Ramskog jezera vožnja autom uglavnom brzo protiče, zato što put prolazi kroz zanimljiv prirodni ambijent. Na Šćitu sam vidio da osoblje iz organizacionog tima za ramski akvatlon već vrši dodjelu startnih brojeva. Preuzeo sam startni broj zajedno sa drugom iz Zenice. Primjetilo se da volonteri i osobe iz organizacije ramskog akvatlona jednako poštuju svakog učesnika. Odvojili su vremena da svakom od njih, prije utrke, daju potrebne završne instrukcije. Zaista, sve je bilo spremno za start prvog ramskog akvatlona. To je ipak start za dvije utrke različitih sportskih disciplina i sigurno, da je Organizator imao mnogo više posla oko pripreme takvog događaja. Organizacija je bila na visokom nivou. Ovom prilikom pohvaljujem sve članove organizacionog tima na čelu sa predsjednikom Udruge, gospodinom Antom. Napravio sam par fotografija, a zatim smo se spustili obalom jezera do mola, gdje se već nalazila grupa učesnika i volontera. Odmah sam primijetio da je tu prisutna većina profesionalnih plivača. Jasno sam vidio i distancu jezera koja treba da se prepliva. Nije to bila baš mala razdaljina za rekreativce, ali nije izgledalo nemoguće. Meni je bilo bitno završiti akvatlon, naročito kada je Organizator naglasio da smo mi danas prva ekipa koja otvara novi, jedinstven događaj na ovom području, i pišemo povijest BiH sporta u akvatlonu. Prije starta prilagodio sam organizam temperaturi vode i odlučio krenuti što laganije. Ipak, start utrke je ispunila neka neopisiva pozitivna energija. Prirodni ambijent, sunce, voda, plivači, volonteri. Tu sliku zaista treba doživjeti. Pojedinci su se već odvojili od grupe nakon prvih 100m. Znao sam da u plivanje treba da uđem opreznije, tako da nisam nikog ni pokušavao pratiti. Nakon što sam preplivao više od pola određene distance krenuo sam malo jače da završim plivanje. Bilo mi je drago kad sam osjetio da završavam plivanje istovremeno sa još jednim natjecateljem. Zajedno obuvamo svoje patike i oblačimo majce sa startnim brojevima kako bismo istrčali i distancu od 5 km. Odlučio sam da i sa trčanjem krenem lagano, a u završnicu trke krenem jačim tempom. Staza za trčanje je bila uglavnom ravna i blago valovita. Na toj stazi sam već sustigao neke učesnike i uspio sa njima razmijeniti nekoliko rečenica. Na stazi su bile i okrepne stanice, a volonteri veoma vrijedni i ljubazni u dodjeli okrepe. Vidim da se približavam i finišu utrke, zato što čujem Organizatora kako najavljuje moj ulazak u cilj, a publika koja je bila prisutna to sve prati riječima podrške, fotografisanjem i aplauzom. Ipak, za mene je to bilo novo životno iskustvo, a postoje trenuci kada svoje emocije ne možete izraziti.
Jednostavno, to se mora doživjeti. „Rama u Srcu“. Nije slučajno nastao ni naziv Udruge. U Prozor-Rami se nalaze prirodne blagodati. Planine, rijeke, jezera, šume, livade. To privlači ljubitelje prirode. Na Ramskom jezeru, prirodne blagodati čovjek u potpunosti može doživjeti, naročito učešćem na ramskom akvatlonu, koji će sigurno u budućnosti imati sve više učesnika, upravo zbog svog jedinstvenog prirodnog ambijenta. I na kraju ovog teksta, neka osnovna poruka bude: „Upoznajmo zajedno prirodne blagodati uz rekreativne sportske aktivnosti, idući uvijek korak naprijed“.
